• Tel: +387 53 819 531
  • Fax: +387 53 819 532
  • Mob: +387 65 252 278
  • info@rtsmetal.com
  • Pon - Pet: 07:00 - 15:30
  • Sub - Ned: Neradni dan

ALUMINIJUM

Aluminijum

Aluminijum je hemijski element sa simbolom Al i atomskim brojem 13. U periodnom sistemu elemenata spada u metale III glavne grupe, poznatu i kao grupu bora, ranije zvana grupa zemnih metala. Aluminijum je srebrenasto-beli laki metal. On je treći najzastupljeniji element i najčešći metal u Zemljinoj kori. U 2010. godini iskopano je i prerađeno oko 41 miliona tona primarnog aluminijuma. Iako on ne spada u plemenite metale, sa vodom iz vazduha reaguje samo površinski, izgrađujući zaštitni pasivizirajući sloj na površini metala.

Pošto se aluminijum ne može izdvojiti iz aluminosilikata zbog načina i vrste hemijskih veza, ekonomski opravdan i industrijski najefikasniji način proizvodnje aluminijuma je prerada rude boksita. Smješa aluminijum oksida i aluminijum hidroksida se oslobađa iz rude boksita od stranih primjesa poput gvozdenih oksida i silicijum oksida, delovanjem natron-sode (Bajerov proces) te se prži u rotirajućim pećima do aluminijum oksida (Al2O3).

Aluminijum je relativno meki i žilav metal. Otpornost izvlačenja čistog aluminijumuma iznosi oko 49 MPa, dok kod njegovih legura iznosi od 300 do 700 MPa. Njegov modul elastičnosti iznosi, u zavisnosti od legure, oko 70.000 MPa. Lako se izvlači te se valjanjem može preraditi u veoma tanke folije. Takozvane aluminijumske gnječene legure se mogu dobro obrađivati, savijati, presovati i kovati čak i na nižim temperaturama.

Specifična masa aluminijuma iznosi oko 2.698 kg/m³.

Zbog svoje male gustine, aluminijum se često upotrebljava u okolnostima gde je neophodno smanjiti težinu, na primer kod transportnih mašina da bi se smanjila njihova težina a samim time i potrošnja goriva. To se naročito odnosi na svemirske letilice i avione. Osim njih, značaj aluminijumuma je porastao i u industriji automobila. U prošlosti, automobilska industrija je malo koristila aluminijum, jer su s njim bili povezani problemi njegove visoke cene, slabog zavarivanja delova od aluminijuma kao i problematične otpornosti na zamor materijala i osobine deformacije. Već 1930-ih godina neke američke kompanije su koristile aluminijum da bi smanjile težinu vojnih amfibijumskih vozila. Pri gradnji manjih i srednjih jahti, mnogo se cenila otpornost aluminijuma prema koroziji u slanoj morskoj vodi, jer se on štitio od korozije stvarajući tanki zaštitni sloj oksida na površini.